Jelena Lela Stupar

 

 

 

Eto..Ode mi ti bako..Ode u neki drugi svet, dimenziju duša, dimenziju bez tela, u astralni svet, gde ćemo moći razgovarati bez prisustva ovog materijalnog, beznačajnog sveta..Plakala sam..Dok su drugi plakali za tobom, ja sam plakala što nikada neću moći da objasnim ko si bila u životu mom..

Nikada neću moći da objasnim zašto te u poslednje vreme nisam često kao drugi obilazila i pričala u prazno nešto, tek da bi bila u tvom prisustvu..Plakala sam, jer sam te volela onako punu života, nasmejanu, uvek spremnu za šalu, za priču u dva oka, za tajne samo nama znane, za svaku kafu, cigaretu, ručak, osmeh, i OBEĆANJE da te nikada neću sažaljevati..To si me zamolila onda ..I nisam..Za mene ćeš uvek ostati baka Savka jaka kao stena sedimentna koja se presijava pod suncem u milion boja..Za mene ćeš uvek ostati lepa i neposredna, pričljiva i lukava kao lija, snalažljiva i sposobna, vredna i od reči..

U mom sećanju bićeš nedodirljivo blago, duboko zakopano na dnu srca sa milion katanaca.. I nisam se pravdala nikon zašto me nije bilo i zašto sam toliko čekala da ti kažem koliko ću te voleti dok me ima.. Šapnula sam ti par puta da se za te’ molim po sto puta, da te čuvam i pazim u samo meni poznatom svetu u kom’ ćeš večno biti živa.. Ja te nisam sahranila…Samo sam te ispratila iz ovozemaljskog života.. Života u kome telo igra glavnu ulogu..Još uvek čujem tvoj glas, evo i dok pišem ovo, tvoje me oči plave prizivaju za još po koji gram čiste, iskrene ljubavi..Volim te bako moja.. Moja Savka..❤️

 

 

Podeli sadržaj

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *